Vraz Poezija

1. Auflage 2011
ISBN: 978-953-328-066-0
Verlag: Bulaja naklada
Format: EPUB
Kopierschutz: 0 - No protection

E-Book, Croatian, 77 Seiten

Reihe: eLektire

Stanko Vraz (1810.-1851.) jedan je od najistaknutijih iliraca, romanticarskih ljubavnih pjesnika, te prvi hrvatski profesionalni književnik. Premda Slovenac, prihvatio je ideje ilirizma i pisao hrvatskim jezikom.
Svoje glasovite ljubavne stihove 'Ðulabije', odnosno pisma Gajevoj necakinji Ljubici (Juliji) Cantily, sastavio je u formi krakovjaka, poljske narodne pjesme, koju ce nakon njega nasljedovati i drugi hrvatski preporoditelji. U hrvatsku liriku unosi svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama vecine iliraca.

Autoren/Hrsg.

Vraz, Stanko

Leseproben

I
(1836)     Dolina, dolina,
   w dolinie potoczek -
Nie moge zapomniec
   dziewki czarnych oczek.                          Krakowiak       1. Sred zemlje slovinske
   bio se grad vidjeva,
U tom bijelom gradu
   ponosita djeva. U te djeve jedno
   momce zarobljeno
Vapi i narice
   gorko rascviljeno.   2. Ti bi, grade, bio
   bez tvoje djevice
Tužan, ko bez Vilâ
   zelene gorice. Ja bih bio sretan,
   slobodan ko ptica,
Da nikad ne vidjeh
   Njena krasna lica.   3. U dolu, u dolu
   do tri hladna vrela:
Ah, ne mogu zabit
   Njena lica bijela... Lice, oci, usta -
   tri rijeci malene,
Al se od njih rodiše
   pjesni nebrojene.   4. Jutrom svaki listak
   blista od rosice -
Sjajnije neg alem
   na kruni carice. Jutrom svaka grana
   glasom ptice zbori;
Jutrom svako srce
   bogu se otvori.   5. Jutrom te ja vidjeh:
   nebo - tvoje lice,
Munje - crne oci,
   strijele - trepavice. Jutrom u ocima
   suza mi zablista -
Ko u ranoj ruži
   rosa srebrocista.   6. Jutrom cuh - bi reci
   da krilatac zbori -
Gdje ti do tri rijecce
   naški progovori. Srce mi se otpre,
   u nj božic uleti,
Pa sad tu caruje
   i zimi i ljeti.   7. Ljuven plam što mene
   toliko rascvili,
Njoj samo povjerih
   i posestri Vili. Nu što dosad tajno
   skrivala bi mila,
Sad u svijet raznosi
   posestrima Vila.   8. Drobna ptica ševa
   u nebo se skriva,
Al ju odavaju
   usta ljubezniva. A ja ime drage
   skrivam u pjesmice,
Al pjesmice vicu:
   "Ljubice! Ljubice!"   9. Pred ocim mi trepti
   rumen od zorice,
Otkako zaglednuh
   Njeno rajsko lice. A na srcu guje
   od ljubezni bdiju,
Otkako me zgodi
   strijelj Njenih ociju!   10. Majka kaza: "Sinko!
   štuj boga i moli!"
A da Lelja bog je,
   naucih u školi. Ne divi se dakle,
   brate srca moga!
Što ja cijenim Lelju
   i štujem ko Boga.   11. Slast, milina rijeci
   što joj usta kiti,
Stas ponosno vitki
   i hod plemeniti: To su ucitelji
   što me momce mlado
Nauciše pjevati:
   "Lado, Leljo, Lado!"   12. Kosa što zahita
   srce kano mreža,
Pogled, nehotice
   što na plijen preža: To su oni hari,
   hari milotravni,
Što me uhitiše
   te sam sluga stavni.   13. Krasota andeoska,
   car rijeci slovinski';
Medu dušom, tijelom
   sklad divni vilinski: To je visok izvor
   od mojih pjesmica,
Što ce dotle teci,
   dok s gore bistrica.   14. Krasni Njezin obraz
   ruža je o zori,
A srce slobodna
   srnica u gori. Moj je pako obraz
   lijer o ranoj rosi,
A srce titranka,
   koju djeva nosi.   15. Odisej je drugom
   zavoštio uši,
Da mu od Siren se
   n'jedno ne zabuši. I ja ih zacepim
   od Ljubice mlade,
Al mi glas u srce
   kroz oci se krade.   16. Svatko se zanosi
   u mlade godine
Od nje ociju vatre
   i lica miline. Ma i njima srce
   bilo okovato,
Od njih bi se smeli
   i Diogen i Kato.   17. Sad mi jadnom ljubav
   hitra krila mori,
Srce za ljepotom
   Njezinom se bori. Pamet Nje kip slijedi
   u noci i u dne,
Brojec, zaklinjuci
   case krilotrudne.   18. Ljubavi, ljubavi!
   otkud tvoja sila?
Sad me nosiš nebom,
   paklom sad nemila. Sad ciniš da ceznem
   vas rajskom razbludom,
A sad da u jadâ
   tonem moru hladnom.   19. Oj pojavi mi se,
   srca Dioskure!
Sjajuc na taj cunac
   hitani od bure. Javi da bude ga
   sreca tud ponesla,
Gdje ne kida više
   sjever jadra, vesla.   20. Poved' me u srijedi
   zemljice i neba,
Gdje borave dusi
   gladni rajskog hljeba; Jer ja nisam covjek,
   što u prahu plazit,
Niti bog što može
   sunca nadilazit.   21. Srecu traži jedan
   brodom po pucini,
Taj za castmi hlepti,
   taj se kucom brini. Moj nij' u castih
   nit u tankoj plavi,
Moja sreca samo
   uza te boravi.   22. Tvoje su mi usti
   knjiga zacarena -
Bi rec od dva listka
   ružica rumena. U njih mi je sreca:
   bi l' se otvorile,
Za mene kazale
   bar tri rijecce mile?   23. Tvoje su crne oci
   dva prozora bijela
Iz kojih gleda do sto
   veselih andela! U njih mi je sreca:
   daj da se otvore,
Da mi se u srce
   slije slasti more.   24. Zamka mi je crne
   tvoje kose svila,
Gdjeno mi se ptica
   slobod ulovila. Ulovila te ce
   tu umrijet bez cesti,
Ako neceš od nje
   ljuven vez mi splesti.   25. Vrt su lica tvoja
   U kom ruža cvati,
Stid stoji ko stražar
   pri ljepote vratih! O dostoj da i smijeh
   ne bude dalece,
Neka opet momku
   sunca zrak istece.   26. Celo, njedra dva su
   stana plemenita,
Dva oltara gdje se
   prorocanstvo pita. Slušaj, djevo, samo,
   šta ti srce pravi:
U njem bog stanuje,
   ne u pâkoj glavi.   27. Iz tvojih ociju
   munja se obara,
Plašec meni pokoj
   iz srca, njedara. Ej sklopi ih, djevo,
   sklopi i dopusti
Da s' opet primiri
   medom tvojih ustî!   28. Pojdi amo, dušo,
   carice od momâ!
Pojdi amo, pojdi,
   srnice pitoma! Ne bi li kušala
   pice s moje ruke;
Ne bi l' odmilosti
   primila jabuke.   29. Vijek za tobom nosim
   darka dva nevina:
Jabuku crvenu,
...